Prapovijesno naselje pokrivalo je cijeli gornji dio brda Štanjel, koje stoji na rubu krške visoravni neposredno iznad Braniške doline. Nadziralo je veći dio Komenskog Krasa, kao i prolaze dolinama Raše i Branice.
Kao gradinu brdo Štanjel prepoznao je 1903. Carlo Marchesetti, koji dvjesto metara dugu ruševinu zidina opisuje kao jedini ostatak prapovijesnog naselja. Danas se Gradišče naziva samo uska zaravan sjeverno ispod vrha brda, dok je vrh brda nazvan po sačuvanoj kuli: Gledanica. Prema rezultatima arheoloških istraživanja, počeci naselja sežu u brončano doba. Bogati slojevi naselja i ostaci prapovijesnih zgrada izgrađenih od suhozida potvrđuju intenzivno naseljavanje brda u razdoblju prve polovice 1. tisućljeća prije Krista, u starijem željeznom dobu. Ostaci rimske arhitekture i brojni rimski nalazi na brdu Štanjel otkrivanju važno rimsko naselje i kasnorimsku stražarnicu. U kasnom rimskom razdoblju na vrhu brda stajala je tvrđava ili kula koja je služila vojnoj posadi za nadzor prolaza u Vipavsku dolinu. S područja Gledanice moguće je vizualno dobro komunicirati s planinskim prijevojem na Hrušici (Ad Pirum), kojim je glavna rimska cesta vodila od Italije (Akvileje) do Ljubljanske kotline (Emona) i dalje prema Panoniji. Neki istraživači vjeruju da je kula na vrhu brda ostatak dvorca u obliku tornja, utvrda iz 13. ili 14. stoljeća. S tim u vezi je i naziv za toranj: Turn. Ispod kule nastalo je seosko naselje koje se postupno razvilo u utvrđeno logorsko naselje.
